Izrazi "optičko vlakno" i "optički kabel" često se brkaju. Većina optičkih vlakana mora biti prekrivena s nekoliko zaštitnih slojeva prije uporabe; kabel nakon ove obloge naziva se optički kabel. Vanjska zaštitna struktura optičkog vlakna sprječava štetu od okolnog okruženja, poput vode, požara i strujnog udara. Optički kabel se sastoji od: optičkog vlakna, tamponskog sloja i plašta. Optičko vlakno je slično koaksijalnom kabelu, osim što mu nedostaje pleteni zaštitni sloj. Središte je staklena jezgra kroz koju se širi svjetlost.
Kod višemodnog vlakna, promjer jezgre je 15 μm ~ 50 μm, što je otprilike debljina ljudske kose. U jedno-modnom vlaknu promjer jezgre je 8 μm~10 μm. Jezgra je okružena staklenom oblogom s nižim indeksom loma od jezgre kako bi se svjetlost zadržala unutar jezgre. Izvan toga je tanki plastični omotač za zaštitu obloge. Optička vlakna obično su skupljena zajedno i zaštićena vanjskim omotačem. Jezgra vlakna obično je mali dvoslojni-koncentrični cilindar izrađen od kvarcnog stakla; krhak je i lako se lomi, stoga zahtijeva vanjski zaštitni sloj.
